Protest za prava zivotinja u Novom Sadu 3.oktobra 2007 

Gde ce ti duša, Majo?
__________________________________________

Otvoreno pismo odlazecoj gradonacelnici Novog Sada

Svi cemo mi, pre ili kasnije, završiti kod Svetog Petra. Ja sam sigurna da cu biti sa dušama svih pasa koji su ubijeni vašom odlukom. Drago mi je što se bar tamo necemo sresti

Jelena Tinska

Majo Gojkovic!
Kad pocinjemo pisma, obicno oficijelno, pišemo "draga" ili "poštovana". Ja imam veliki problem kako da pocnem ovo pismo. Niste mi dragi i ne mogu da vas poštujem, pa neka ovo onda bude pocetak.
Kad sam radila na TV Panonija, uoci vašeg postavljenja za gradonacelnicu Novog Sada, bili ste gost u mojoj emisiji "Bez cenzure". Zanimljivo je da mi se nikada ranije niste dopadali. Prosto, na prvi pogled. Ali, kao i mnogo puta u životu, kad mi se neko ne dopadne odmah, pa kasnije iz ko zna kojih razloga, ili uticaja drugih, promenim mišljenje, ispostavi se pre ili kasnije da imam istancane senzore za  "prepoznavanje u sekundi".
U emisiju "Bez cenzure" sam vas pozvala na predlog glavnog urednika Dejana Suvajdžica, protiv svoje volje. Posle toga sam uradila još jednu emisiju sa vama na TV Jesenjin, uoci otvaranja mosta "Sloboda", koji je uveliko bio gotov. Ali, cekao se Boris Tadic sa predstavnicima Evrope, da ga oni zvanicno otvore, što je meni bilo nepojmljivo, tada vec, kao gradanki Novog Sada
Sami se secate da sam na vaše pitanje - šta bih u vezi s tim uradila na vašem mestu - kazala da bih odmah posle emisije otišla i, kao gradonacelnik jednog grada, otvorila gradanima most u njihovom gradu. I vi ste zaista tako i uradili. Tada ste mi napisali pismo u kome je pisalo: "Hvala vam na podstreku".
Ono što je zanimljivo u ovoj tužnoj prici je što ste mi u emisiji "Bez cenzure" obecali, kao i svim gradanima Novog Sada, da cete ako postanete gradonacelnik rešiti pitanje pasa lutalica i njihove tužne sudbine.
Svojevremeno u Beogradu, dok sam gledala stradanja pasa lutalica, bila sam oduševljena jednom novosadskom pricom o nekoj akciji po školama, ciji  je cilj bio da svako dete ima svog ljubimca. Secam se da sam tada pomislila - pa da, to je Novi Sad, srednja Evropa. Ispostavilo se, nažalost, da je Beograd mala beba po surovosti prema životinjama u odnosu na vaš Novi Sad.
Vi ste za vreme svog mandata dozvolili da se surovo i za skupe novce u Novom Sadu ubije skoro 10.000 ovih divnih plemenitih bica. U kafileriji na smetlištu grada, koja nema gradevinsku, ali ima upotrebnu dozvolu, koju ste dobili od saucesnika iz  Grada i Republike, takode protivzakonito.
Zapravo za sve je kriva vaša nesuvisla Odluka o držanju pasa, koju ste potpisali vi i vaš kolega, predsednik Skupštine Vucevic. Vas dvoje, advokata i pravnika po struci, svesno ste i s predumišljajem sastavili i stavili na snagu ovu sramnu Odluku. Pisala sam vam, molila vas, predlagala, dok sam verovala da u vama ima samilosti. Ali ne, vi ste nemilice trošili novac gradana na svoje odluke. Razne odluke. Na igranje valcera... Evo, kao žena ženi, smem da vam kažem svoje mišljenje o tome. Ti valceri su bili neprimereni, samo što se niko nije usudio da vam to kaže. A iznad svega skupi. Vaši valceri su kod normalnog sveta izazivali bes i ogorcenje. Za tri valcera mogli ste da napravite tri mini-azila za životinje.
Ja ne ulazim u politiku i ne razumem ništa, jer cak i da se potrudim teško bi bilo dokuciti šta je laž, a šta istina u toj korumpiranoj sferi našeg društva. Pravila ponašanja politicara su identicna u svim segmentima našeg društva. Isti su postupci, iste laži, ista ignorancija gradana. Dakle, irelevantno je da li se radi o psima, glumcima, vlasnicima autobuskih stanica, izložbama, modnim revijama... Tragicno je da u jednom gradu ne postoje strucnjaci iz svih oblasti, koji bi strucnim predlozima i konkursima, odredivali prioritet trošenja novca gradana na projekte, vec da jedino gradonacelnik ima kljuc od kase, i da radi šta hoce, po svojim normama.
Što se tice broja pasa koji su surovo ubijeni za vreme vaše vladavine, a koji je dostigao 10.000 duša, nepojmljivo je to što ste vi inicijator ovog masakra i što nikada niste hteli da ucinite nešto humano, i pored svih naših apela i pored našeg truda i borbe. Vi ste nas, jednostavno, duboko ignorisali i terali po svome. Vi ste sve ljubitelje pasa i glumaca svrstali u gradane poslednjeg reda.
Što se tendera koji ste raspisali tice, on je evidentno namešten, jer ce 15. aprila kada se bude otvarao pobediti Sv.Georgije. Tender je objavljen u Službenom glasniku i sve ste uradili po zakonu, osim što je namešten za odgajivacnicu Sv. Georgije u Begecu. Žalili smo se Tenderskoj komisiji u Beogradu, jer ovo je krivicno delo. Bilo bi lepo da Grad pravi mesto za pomoc životinjama i ljudima, ali vi planirate novi logor smrti! U Zakonu ne postoji rok za ubijanje od 30 dana, koji ste vi, mimo zakona, uneli u tendersku dokumentaciju kao obavezu onoga ko pobedi na tenderu. Licemerno. I kakav ste vi to pravnik?
Vaša služba je pisala ono sto stoji u pravilima tendera, a vi ste to odobrili. Dakle, krivica je vaša. Vi, Majo Gojkovic, kršite zakon, dajete loš primer. Ponovo, po ko zna koji put, trošite novac gradana na svoju kampanju. Izjavili ste u "Novosadskim razglednicama" da za prihvatilište za pse imate preko 40 miliona dinara. Moracete, kad-tad, svaki dinar da opravdate gradanima koji su vam dali pravo da raspolažete njihovim novcem i da ga trošite u skladu za zakonom. Ovo je greh sa kojim treba nastaviti živeti.
Gradonacelnik mora da bude svestan svoje odgovornosti. Vi još imate šansu da se iskupite i da kažete: "U redu,  Sveti Georgije nece biti logor smrti. Ja necu dozvoliti da se životinje dalje ubijaju. Neka Sv. Georgije bude Azil"! Ali, osim poena kod Boga i gradana svog grada koji vole životinje, vi biste tim covecnim gestom izgubili dalju zaradu od ubijanja. Napominjem da je nama jasno da je lokacija Svetog Georgija jako zgodna, jer se nalazi izmedu Backe Palanke i Novog Sada, pa ce se ubijati naveliko.
Uzgred, mi pouzdano znamo da je i do sada Backa Palanka bila tezga JKP "Cistoce", koja je tamo nezakonito "uslužno hvatala pse, prenosila do deponije i tamo ih ubijala". I, naravno, na tome zaradivala. A vi ste kršili zakon time što je ovo novosadsko javno preduzece uslužno ubijalo i po drugim opštinama. Na taj nacin je i gradanima iz drugih opština onemoguceno pravo da dodu po svoje pse zbog udaljenosti od 50 kilometara.
I, za kraj, Sveti Georgije ubija aždahu… I ubijace je vecno, ali svi mi cemo ipak završiti kod Svetog Petra. Ja sam sigurna da cu biti sa dušama svih pasa koji su ubijeni vašom odlukom. Drago mi je što se bar tamo necemo sresti.

 

ANTRFILE

Licimerje gradonacilnice u predizbornom EPP-u

Zašto, Majo Gojkovic, onog dana kad smo protestovali ispred Gradske kuce, koja pripada gradanima, niste sišli dole i rekli: Ljudi, vi ste u pravu, ja zaustavljam krvavi pir i krecem sa vama u borbu za azil. Za humano postupanje sa životinjama. Zasto niste? Zašto je Milan Srdic na Radiju 021 o vama rekao sledece:
- Gradonacelnica Maja Gojkovic najavila je da ce Novi Sad konkurisati za sredstva iz Nacionalnog investicionog plana za azil za pse i macke. Na oficijelnom sajtu grada se navodi da se ovim projektom predvida izgradnja objekta ambulante, kuhinje, kao i boksova za "pansionski" smeštaj životinja. Prema planu, objekat ce biti na površini od 1.900 kvadratnih metara za smeštaj 120 pasa i 60 macaka. Ovo nije prvi put da se gradonacelnica u predizbornoj kampanji koristi jednim od najvecih problema Novog Sada. Isto obecanje bilo je jedna od glavnih stavki i u prethodnom predizbornom EPP-u Maje Gojkovic. A nakon trogodišnjeg mandata, sve što je gradonacelnica uspela da uradi je da bude saucesnica u genocidu nad psima i mackama prethodne tri godine. U mandatu Maje Gojkovic u navodnom azilu, koji je i sama promovisala kao ostvarenje njenog predizbornog obecanja u "pansionskom" smeštaju, prema podacima "Cistoce" od 2005. godine do danas je ubijeno 8.853 pasa, a samo je 31 pas udomljen. Prilikom svoje promocije i otvaranja "pansiona" za genocid, kome su i direktor "Cistoce" Branko Dragicevic i gradonacelnica tepali sa "azil", Maja Gojkovic je, ubedujuci Novosadane kako je ispunila svoje predizborno obecanje, iznela podatak da je ona clan Društva za zaštitu životinja iz Beograda koje više ne postoji. "Privremeni objekat za smeštaj pasa i macaka lutalica" , posle svecanog otvaranja koje je uprilicila gradonacelnica, nije mogao mesecima da pocne sa radom jer nije imao potrebne dozvole ni za svoju pravu svrhu - eutanaziju uhvacenih pasa i macaka lutalica. Objekat mora da ispunjava tehnicko-tehnološke i veterinarsko-sanitarne uslove, odnosno mora da dobije dozvolu Republicke uprave za veterinu da bi poceo sa radom. Spor oko ove dozvole nastaje jer Društvo za zaštitu životinja "Arka" tvrdi da se po Zakonu dozvola nije mogla dobiti jer je objekat na deponiji i navode da se to može uporediti sa situacijom kao da ste izgradili mesaru na deponiji. Medutim, ovaj objekat je, evidentnim kršenjem Zakona, ipak dobio sve dozvole. Grad i gradska preduzeca otvaranjem ovakvog objekta pokušali su da reše problem ucestalih napada na gradane Novog Sada od strane životinja lutalica, ne shvatajuci da je u pitanju isti problem, koji bi se rešio da je Maja Gojkovic ispunila svoje predizborno obecanje i izgradila azil. Dve dimenzije ovog problema, naizgled potpuno suprotstavljene, mogle su se rešiti jednim udarcem, a to je azil. Prvi i goruci problem u gradu je broj pasa i macaka lutalica i problemi koje gradani imaju sa njima. Drugi problem su nevine životinje koje se svakodnevno, mimo zakona, ubijaju. Postavlja se pitanje, kome je gradonacelnica izašla u susret? Novosadanima sigurno nije. Sa jedne strane, gradani protestuju protiv ubijanja, a sa druge se plaše copora lutalica. Krivicu, ukoliko vas ujede pas ili macka lutalica, snosi Novi Sad, a svaki spor ošteceni sigurno dobija. "Cistoca" navodi da snosi odgovornost ukoliko se desi slucaj da pas ujede gradanina, te da je samo tokom 2006. godine rešeno 37 sporova u korist oštecenih gradana i nadoknadeno 5.174.230 dinara. Za prvih šest meseci 2007. godine primljeno je vec 27 zahteva. Sve ove izdatke takode placaju Novosadani, a ne "Cistoca", ili marketing Maje Gojkovic. Od prvog januara 2006. u Srbiji važi zakon po kome pojedinci i institucije zlostavljanjem i ubijanjem životinja sada cine krivicno delo, a ranije je to bio prekršaj. Protiv Maje Gojkovic, izmedu ostalih, podneta je krivicna prijava, jer su na osnovu ovog zakona društva za zaštitu životinja, konacno dobila legalno pravo za svoju borbu. I pored insistiranja republickog javnog tužioca da se adekvatno i u roku reaguje na ove krivicne prijave, tužilaštvo u Novom Sadu ostalo je nemo. Znajuci sve ove podatke i znajuci da je i u prethodnom predizbornom marketingu, gradonacelnica koristila nesrecu napuštenih životinja, od kojih su mnoge završile zakopane na stocnom groblju, postavlja se pitanje - kome se Maja Gojkovic obraca ovakvim najavama? Ubijenim životinjama, ili obmanutim Novosadanima i svojim glasacima.