Protest za prava zivotinja u Novom Sadu 3.oktobra 2007 

Gde će ti duša, Majo?
__________________________________________

Otvoreno pismo odlazećoj gradonačelnici Novog Sada

Svi ćemo mi, pre ili kasnije, završiti kod Svetog Petra. Ja sam sigurna da ću biti sa dušama svih pasa koji su ubijeni vašom odlukom. Drago mi je što se bar tamo nećemo sresti

Jelena Tinska

Majo Gojković!
Kad počinjemo pisma, obično oficijelno, pišemo "draga" ili "poštovana". Ja imam veliki problem kako da počnem ovo pismo. Niste mi dragi i ne mogu da vas poštujem, pa neka ovo onda bude početak.
Kad sam radila na TV Panonija, uoči vašeg postavljenja za gradonačelnicu Novog Sada, bili ste gost u mojoj emisiji "Bez cenzure". Zanimljivo je da mi se nikada ranije niste dopadali. Prosto, na prvi pogled. Ali, kao i mnogo puta u životu, kad mi se neko ne dopadne odmah, pa kasnije iz ko zna kojih razloga, ili uticaja drugih, promenim mišljenje, ispostavi se pre ili kasnije da imam istančane senzore za  "prepoznavanje u sekundi".
U emisiju "Bez cenzure" sam vas pozvala na predlog glavnog urednika Dejana Suvajdžića, protiv svoje volje. Posle toga sam uradila još jednu emisiju sa vama na TV Jesenjin, uoči otvaranja mosta "Sloboda", koji je uveliko bio gotov. Ali, čekao se Boris Tadić sa predstavnicima Evrope, da ga oni zvanično otvore, što je meni bilo nepojmljivo, tada već, kao građanki Novog Sada
Sami se sećate da sam na vaše pitanje - šta bih u vezi s tim uradila na vašem mestu - kazala da bih odmah posle emisije otišla i, kao gradonačelnik jednog grada, otvorila građanima most u njihovom gradu. I vi ste zaista tako i uradili. Tada ste mi napisali pismo u kome je pisalo: "Hvala vam na podstreku".
Ono što je zanimljivo u ovoj tužnoj priči je što ste mi u emisiji "Bez cenzure" obećali, kao i svim građanima Novog Sada, da ćete ako postanete gradonačelnik rešiti pitanje pasa lutalica i njihove tužne sudbine.
Svojevremeno u Beogradu, dok sam gledala stradanja pasa lutalica, bila sam oduševljena jednom novosadskom pričom o nekoj akciji po školama, čiji  je cilj bio da svako dete ima svog ljubimca. Sećam se da sam tada pomislila - pa da, to je Novi Sad, srednja Evropa. Ispostavilo se, nažalost, da je Beograd mala beba po surovosti prema životinjama u odnosu na vaš Novi Sad.
Vi ste za vreme svog mandata dozvolili da se surovo i za skupe novce u Novom Sadu ubije skoro 10.000 ovih divnih plemenitih bića. U kafileriji na smetlištu grada, koja nema građevinsku, ali ima upotrebnu dozvolu, koju ste dobili od saučesnika iz  Grada i Republike, takođe protivzakonito.
Zapravo za sve je kriva vaša nesuvisla Odluka o držanju pasa, koju ste potpisali vi i vaš kolega, predsednik Skupštine Vučević. Vas dvoje, advokata i pravnika po struci, svesno ste i s predumišljajem sastavili i stavili na snagu ovu sramnu Odluku. Pisala sam vam, molila vas, predlagala, dok sam verovala da u vama ima samilosti. Ali ne, vi ste nemilice trošili novac građana na svoje odluke. Razne odluke. Na igranje valcera... Evo, kao žena ženi, smem da vam kažem svoje mišljenje o tome. Ti valceri su bili neprimereni, samo što se niko nije usudio da vam to kaže. A iznad svega skupi. Vaši valceri su kod normalnog sveta izazivali bes i ogorčenje. Za tri valcera mogli ste da napravite tri mini-azila za životinje.
Ja ne ulazim u politiku i ne razumem ništa, jer čak i da se potrudim teško bi bilo dokučiti šta je laž, a šta istina u toj korumpiranoj sferi našeg društva. Pravila ponašanja političara su identična u svim segmentima našeg društva. Isti su postupci, iste laži, ista ignorancija građana. Dakle, irelevantno je da li se radi o psima, glumcima, vlasnicima autobuskih stanica, izložbama, modnim revijama... Tragično je da u jednom gradu ne postoje stručnjaci iz svih oblasti, koji bi stručnim predlozima i konkursima, određivali prioritet trošenja novca građana na projekte, već da jedino gradonačelnik ima ključ od kase, i da radi šta hoće, po svojim normama.
Što se tiče broja pasa koji su surovo ubijeni za vreme vaše vladavine, a koji je dostigao 10.000 duša, nepojmljivo je to što ste vi inicijator ovog masakra i što nikada niste hteli da učinite nešto humano, i pored svih naših apela i pored našeg truda i borbe. Vi ste nas, jednostavno, duboko ignorisali i terali po svome. Vi ste sve ljubitelje pasa i glumaca svrstali u građane poslednjeg reda.
Što se tendera koji ste raspisali tiče, on je evidentno namešten, jer će 15. aprila kada se bude otvarao pobediti Sv.Georgije. Tender je objavljen u Službenom glasniku i sve ste uradili po zakonu, osim što je namešten za odgajivačnicu Sv. Georgije u Begeču. Žalili smo se Tenderskoj komisiji u Beogradu, jer ovo je krivično delo. Bilo bi lepo da Grad pravi mesto za pomoć životinjama i ljudima, ali vi planirate novi logor smrti! U Zakonu ne postoji rok za ubijanje od 30 dana, koji ste vi, mimo zakona, uneli u tendersku dokumentaciju kao obavezu onoga ko pobedi na tenderu. Licemerno. I kakav ste vi to pravnik?
Vaša služba je pisala ono sto stoji u pravilima tendera, a vi ste to odobrili. Dakle, krivica je vaša. Vi, Majo Gojković, kršite zakon, dajete loš primer. Ponovo, po ko zna koji put, trošite novac građana na svoju kampanju. Izjavili ste u "Novosadskim razglednicama" da za prihvatilište za pse imate preko 40 miliona dinara. Moraćete, kad-tad, svaki dinar da opravdate građanima koji su vam dali pravo da raspolažete njihovim novcem i da ga trošite u skladu za zakonom. Ovo je greh sa kojim treba nastaviti živeti.
Gradonačelnik mora da bude svestan svoje odgovornosti. Vi još imate šansu da se iskupite i da kažete: "U redu,  Sveti Georgije neće biti logor smrti. Ja neću dozvoliti da se životinje dalje ubijaju. Neka Sv. Georgije bude Azil"! Ali, osim poena kod Boga i građana svog grada koji vole životinje, vi biste tim čovečnim gestom izgubili dalju zaradu od ubijanja. Napominjem da je nama jasno da je lokacija Svetog Georgija jako zgodna, jer se nalazi između Bačke Palanke i Novog Sada, pa će se ubijati naveliko.
Uzgred, mi pouzdano znamo da je i do sada Bačka Palanka bila tezga JKP "Čistoće", koja je tamo nezakonito "uslužno hvatala pse, prenosila do deponije i tamo ih ubijala". I, naravno, na tome zarađivala. A vi ste kršili zakon time što je ovo novosadsko javno preduzeće uslužno ubijalo i po drugim opštinama. Na taj način je i građanima iz drugih opština onemogućeno pravo da dođu po svoje pse zbog udaljenosti od 50 kilometara.
I, za kraj, Sveti Georgije ubija aždahu… I ubijaće je večno, ali svi mi ćemo ipak završiti kod Svetog Petra. Ja sam sigurna da ću biti sa dušama svih pasa koji su ubijeni vašom odlukom. Drago mi je što se bar tamo nećemo sresti.

 

ANTRFILE

Licimerje gradonačilnice u predizbornom EPP-u

Zašto, Majo Gojković, onog dana kad smo protestovali ispred Gradske kuće, koja pripada građanima, niste sišli dole i rekli: Ljudi, vi ste u pravu, ja zaustavljam krvavi pir i krećem sa vama u borbu za azil. Za humano postupanje sa životinjama. Zasto niste? Zašto je Milan Srdić na Radiju 021 o vama rekao sledeće:
- Gradonačelnica Maja Gojković najavila je da će Novi Sad konkurisati za sredstva iz Nacionalnog investicionog plana za azil za pse i mačke. Na oficijelnom sajtu grada se navodi da se ovim projektom predviđa izgradnja objekta ambulante, kuhinje, kao i boksova za "pansionski" smeštaj životinja. Prema planu, objekat će biti na površini od 1.900 kvadratnih metara za smeštaj 120 pasa i 60 mačaka. Ovo nije prvi put da se gradonačelnica u predizbornoj kampanji koristi jednim od najvećih problema Novog Sada. Isto obećanje bilo je jedna od glavnih stavki i u prethodnom predizbornom EPP-u Maje Gojković. A nakon trogodišnjeg mandata, sve što je gradonačelnica uspela da uradi je da bude saučesnica u genocidu nad psima i mačkama prethodne tri godine. U mandatu Maje Gojković u navodnom azilu, koji je i sama promovisala kao ostvarenje njenog predizbornog obećanja u "pansionskom" smeštaju, prema podacima "Čistoće" od 2005. godine do danas je ubijeno 8.853 pasa, a samo je 31 pas udomljen. Prilikom svoje promocije i otvaranja "pansiona" za genocid, kome su i direktor "Čistoće" Branko Dragićević i gradonačelnica tepali sa "azil", Maja Gojković je, ubeđujući Novosađane kako je ispunila svoje predizborno obećanje, iznela podatak da je ona član Društva za zaštitu životinja iz Beograda koje više ne postoji. "Privremeni objekat za smeštaj pasa i mačaka lutalica" , posle svečanog otvaranja koje je upriličila gradonačelnica, nije mogao mesecima da počne sa radom jer nije imao potrebne dozvole ni za svoju pravu svrhu - eutanaziju uhvaćenih pasa i mačaka lutalica. Objekat mora da ispunjava tehničko-tehnološke i veterinarsko-sanitarne uslove, odnosno mora da dobije dozvolu Republičke uprave za veterinu da bi počeo sa radom. Spor oko ove dozvole nastaje jer Društvo za zaštitu životinja "Arka" tvrdi da se po Zakonu dozvola nije mogla dobiti jer je objekat na deponiji i navode da se to može uporediti sa situacijom kao da ste izgradili mesaru na deponiji. Međutim, ovaj objekat je, evidentnim kršenjem Zakona, ipak dobio sve dozvole. Grad i gradska preduzeća otvaranjem ovakvog objekta pokušali su da reše problem učestalih napada na građane Novog Sada od strane životinja lutalica, ne shvatajući da je u pitanju isti problem, koji bi se rešio da je Maja Gojković ispunila svoje predizborno obećanje i izgradila azil. Dve dimenzije ovog problema, naizgled potpuno suprotstavljene, mogle su se rešiti jednim udarcem, a to je azil. Prvi i gorući problem u gradu je broj pasa i mačaka lutalica i problemi koje građani imaju sa njima. Drugi problem su nevine životinje koje se svakodnevno, mimo zakona, ubijaju. Postavlja se pitanje, kome je gradonačelnica izašla u susret? Novosađanima sigurno nije. Sa jedne strane, građani protestuju protiv ubijanja, a sa druge se plaše čopora lutalica. Krivicu, ukoliko vas ujede pas ili mačka lutalica, snosi Novi Sad, a svaki spor oštećeni sigurno dobija. "Čistoća" navodi da snosi odgovornost ukoliko se desi slučaj da pas ujede građanina, te da je samo tokom 2006. godine rešeno 37 sporova u korist oštećenih građana i nadoknađeno 5.174.230 dinara. Za prvih šest meseci 2007. godine primljeno je već 27 zahteva. Sve ove izdatke takođe plaćaju Novosađani, a ne "Čistoća", ili marketing Maje Gojković. Od prvog januara 2006. u Srbiji važi zakon po kome pojedinci i institucije zlostavljanjem i ubijanjem životinja sada čine krivično delo, a ranije je to bio prekršaj. Protiv Maje Gojković, između ostalih, podneta je krivična prijava, jer su na osnovu ovog zakona društva za zaštitu životinja, konačno dobila legalno pravo za svoju borbu. I pored insistiranja republičkog javnog tužioca da se adekvatno i u roku reaguje na ove krivične prijave, tužilaštvo u Novom Sadu ostalo je nemo. Znajući sve ove podatke i znajući da je i u prethodnom predizbornom marketingu, gradonačelnica koristila nesreću napuštenih životinja, od kojih su mnoge završile zakopane na stočnom groblju, postavlja se pitanje - kome se Maja Gojković obraća ovakvim najavama? Ubijenim životinjama, ili obmanutim Novosađanima i svojim glasačima.